Logopedija

TEST PSP-1

16.04.2020    1467    Logopedija,

Test – PSP-1 (Poremećaj slušnog procesiranja -1) namijenjen je za ispitivanje i otkrivanje poremećaja slušnog procesiranja (PSP) i standardiziran je za dob od 5,5 do 11,5 godina. Predviđeno trajanje testiranja iznosi 30 minuta. 

Test se sastoji od četiri subtesta: 

  1. Test filtriranog govora, 
  2. Test govora u buci, 
  3. Dihotički test riječi i
  4. Dihotički test rečenica. koji su namijenjeni kod djece u dobi od 6,5 do 11,5 godina. 

Poremećaj slušnog procesiranja (PSP) senzorički je poremećaj koji najčešće pogađa slušanje, razumijevanje govora i učenje te stvara poteškoće u procesiranju auditivnih informacija. PSP nije uzrokovan oštećenjem sluha ili kognitivnih funkcija već je poremećaj uzrokovan poteškoćama u razumijevanju podražaja odnosno akustičkog signala.

Poremećaj slušnog procesiranja predstavlja deficit u procesiranju auditivno prezentiranih informacija a neadekvatni akustički uvjeti mogu znatno utjecati na ovaj poremećaj. Prema statistici oko 3 – 5 % predškolske i školske djece ima poremećaj slušnog procesiranja i on je obično povezan s govorno-jezičnim teškoćama, teškoćama učenja, čitanja i pisanja. S obzirom na to da je kod ove djece sluh uredan, često se ove poteškoće pripisuju poremećaju pažnje, poremećajima u ponašanju, manjku motivacije ili nekim drugim poremećajima. Sve to znatno pogoršava uspjeh tokom školovanja te otežava razvoj i sposobnosti djeteta, a roditelje, učitelje i djecu čini frustriranima. Zato je važno pravovremeno otkriti PSP te poduzeti odgovarajuće korake kako bi se poteškoće ublažile. 

Test – PSP-1 za sada je prvi i jedini test za govorno područje koji omogućava otkrivanje i dijagnosticiranje poremećaja slušnog procesiranja. Namijenjen je logopedima i audio-rehabilitatorima. Poremećaj slušnog procesiranja podrazumijeva teškoće u obradi slušnih podražaja u središnjem živčanom sistemu ali te teškoće nisu posljedica jezičnih, kognitivnih ili drugi teškoća. Međutim, PSP može biti uzrok ili može biti povezan s teškoćama u jeziku, komunikaciji i učenju. 

Iako PSP može biti udružen s drugim poremećajima, PSP nije rezultat ovih drugih poremećaja. Isto tako kod djece s kognitivnim ili jezičnim teškoćama ne smije se apriori smatrati da su te teškoće posljedica PSP-a. PSP u ranoj dobi manifestira se receptivno i ekspresivno, a kao njegove tipične posljedice mogu se javiti teškoće u pamćenju pjesmica ili priča te pretjerana osjetljivost na buku. Obično se navodi pet glavnih problema koji se uočavaju kod djece s PSP: 

  • Dijete teško prati i razumije govor u bučnom okruženju. 
  • Dijete ima teškoće u pamćenju informacija (poteškoće auditivne memorije) kao što su upute, popisi, nastavno gradivo i sl.
  • Dijete ima teškoće u slušnom razlikovanju (auditivnoj diskriminaciji) sličnih fonema ili riječi (npr. č – š, koza – loza). 
  • Dijete ima teškoće u auditivnoj pažnji (ne može zadržati pažnju slušajući predavanja, nastavu i sl. 
  • Problemi auditivne kohezije – djeci su teški zadaci na višem nivou slušanja npr. izvođenje zaključaka iz razgovora, razumijevanje zagonetki ili verbalnih matematičkih problema. 

Kod djece školskog uzrasta PSP često su prisutne teškoće: 

  • jezičnog izražavanja i razumijevanja (nekonzistentnost odgovora), 
  • slušanja ili usmjeravanja pažnje na sugovornika u bučnom okruženju, 
  • slijeđenja dužih verbalnih uputa, 
  • memoriranja verbalno prezentiranih informacija, 
  • teškoće lokalizacije zvuka u prostoru,
  • čitanja i pisanja, 
  • diskriminacije glasova u govoru, 
  • pisanja diktata ili bilješki tijekom nastave, 
  • učenja stranog jezika.